POVIJEST

Bratovštine ili bratstva (lat. Fraternitates, stari naziv braščine) su dobrovoljna katolička udruženja vjernika laika usko povezana uz lokalnu crkvu koju bratovština pomaže u vjerskom i društveno korisnom radu. Svaka bratovština ima vlastiti statut-motrikulu koju potvrđuje lokalni biskup, svoga sveca zaštitnika, članove i nošnju.

Povod za osnivanje bratovština su najčešće bile velike nepogode kojih je u srednjem vijeku bilo napretek. Od epidemije kuge, vjerskih i dinastičkih ratova, požara, gladi, potresa i poplava. Kada je ljude obuzimao strah i kada su jedino zajedničkim naporom mogli ublažiti teškoće koje su ih zadesile. Prve bratovštine prihvatile su se njegovanja zaraženih kugom i njihovim pokapanjem te održavanjem ubožnica za sstare i nemoćne te siročad. Za tako zahtjevan rad trebalo je imati moćnog sveca zaštitnika pa su se bratovštine i zvale po njima, kao i naša: „Bratovština Sv. Luke“.

Bratovštine su bile osobito popularne od 13. do 16. st. Tadaa su brojna stručnaa i staleška društva osnivala svoje bratovštine.

Svaka bratovština je imala svoj statut i obićaj je bio da je iz jedne familije bio član glava kuće, odnosno otac.

Svi članovi bratovštine trebali su se držati statuta. Ako ga se ne bi držali bili bi podvrgnuti sankcijama u skladu sa statutom bratovštine.

Dakle bratovštine su bile udruženja mještana koja su se brinula za crkvene stvari u određenoj zajednici, a također i za pomaganje u raznim nevoljama koje bi zadesila članove bratovštine.